Zakon o izmjenama i dopunama Zakona o porezu na dobit FBiH

Navedene izmjene i dopune Zakona odnose se na sljedeće članove 16, 18, 19 i 49.

Zakon o porezu na dobit FBiH („Službene novine FBiH“, broj: 15/16) (u daljem tekstu: „Zakon“), se mjenja u članu 16. stav (1) i (2), i glasi:

„(1) Finansijskim institucijama priznaju se rashodi po osnovu ispravki vrijednosti potraživanja bilansne aktive i rezervisanja za pokriće očekivanih kreditnih gubitaka za vanbilansne aktive koje se knjigovodstveno evidentiraju kroz bilans uspjeha, a koje su finansijske institucije izvršile u skladu sa računovodstvenim propisima, i rasporedile prema propisima nadzornih organa na nivou kreditnog rizika 3. Prihodi po osnovu umanjenja ispravke vrijednosti i rezervisanja uključuju se u poreznu osnovicu.”

„(2) Rashodi po osnovu ispravki vrijednosti potraživanja bilansne aktive kod kojih je nizak nivo kreditnog rizika (nivo kreditnog rizika 1 i 2) nisu porezno priznat rashod. Prihodi po osnovu umanjenja isključuju se iz porezne osnovice.“

Izmjene člana 18. na način da se stav (4). Zakona mijenja i sada glasi:

„Član 18. stav (4) Zakona:

„(4) Ovaj se član primjenjuje na banke, lizing društva i osiguravajuća društva.“

Izmjene člana 19. izvršene su na način da mijenja stav (1), te da se iza stava (2) dodaje novi stav (3) kao i izmjene u stavovima (4), (6) i (7), koji sada glase:

Član 19. stav (1), (3), (4), (6) i (7) Zakona:

„(1) Kod utvrđivanja porezne osnovice priznaje se obračunata amortizacija primjenom proporcionalne metode amortizacija na dugotrajnu imovinu i imovinu sa pravom korištenja na način propisan ovim člankom.

(3) Imovina sa pravom korištenja amortizuje se kod najmoprimca od prvog dana trajanja najma do kraja njenog korisnog vijeka, odnosno do isteka perioda trajanja najma.

Dosadašnji stavovi (3), (4), (5) i (6) postaju stavovi (4), (5), (6) i (7).

(4) Rashodi amortizacije se priznaju u porezne svrhe samo kada je vlastita dugotrajna imovina i imovina sa pravom korištenja u uporabi, kojom porezni obveznik obavlja djelatnost.

(6) Imovina iz stave 1. ovog člana koja je u cijelosti otpisana, ali se i dalje vodi u evidencijama do momenta otuđenja ili uništavanja, ne može se ponovno procjenjivati i na nju obračunavati amortizacija i priznati u porezne svrhe.

(7) Rashodi nastali na ime umanjenja vrijednosti imovine iz stave 1. ovog člana koji se utvrđuju kao razlika između neto sadašnje vrijednosti i njezine procijenjene nadoknadive vrijednosti, priznaju se kao porezno dopustiv rashod u poreznom razdoblju u kojem je ta imovina prodana ili uništena uslijed više sile.“