Odluka Ustavnog suda BiH u vezi roka za povrat PDV-a

Ovaj stav UIO je bio zasnovan na odredbi člana 14. stav (2) Zakona o postupku indirektnog oporezivanja  (“Sl. glasnik BiH”, br. 89/2005 i 100/2013), kojom je propisano da „ako propisima o indirektnim porezima nije utvrđen rok, povrati se vrše u roku od šest mjeseci od dana podnošenja zahtjeva ili saznanja UIO da je potrebno izvršiti povrat.“ Dodatno, pozivajući se na odredbu člana 139a stav (1) Zakona o upravnom postupku BiH  (“Sl. glasnik BiH”, br. 29/2002, 12/2004, 88/2007, 93/2009, 41/2013 i 53/2016) kojom je propisano da se upravni postupak prekida „dok prethodno pitanje nije riješeno“, te da „prekidom postupka prestaju teći svi rokovi za procesne radnje“

Dakle, porezna kontrola predstavljala je prethodno pitanje za povrat PDV-a, a pravo na povrat nastajalo je tek momentom okončanja porezne kontrole, odnosno okončanjem upravnog postupka i upravnog spora, a UIO tek tada sticala saznanje da treba izvršiti povrat. UIO nije priznavala, odnosno odbijala je isplatiti i zakonske zatezne kamate na sredstva poreznih obveznika koja je koristila, unatoč činjenici da su upravni sudski postupci trajali godinama. Tužbe po ovom osnovu su bile odbijane iz razloga što je Sud BiH podržavao iste stavove kao i UIO.

Ustavni sud BiH je u presudi AP 3548/18 donesenoj na sjednici održanoj 04.06.2020. godine ukinuo presudu Suda BiH, zaključujući „da je povrijeđeno apelantovo pravo na imovinu iz člana II/3.k Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1 Protokola uz Evropsku konvenciju kada su organi uprave i sudovi odbili apelantov zahtjev za isplatu zatezne kamate za neblagovremeno izvršene povrate PDV-a primjenjujući proizvoljno relevantne propise, zbog čega se ne može zaključiti da je miješanje u apelantovo pravo na imovinu bilo „zakonito“ u smislu člana 1 Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju.“

Ustavni sud BiH u potpunosti dijeli i stavove iznesene u apelaciji da je „nesporno da je Zakonom o PDV-u regulirano pitanje roka za povrat PDV-a, te da je stoga ovaj zakon lex specialis u odnosu na Zakon o postupku indirektnog oporezivanja. Stoga se povrat PDV-a ima izvršiti najkasnije u roku od 60 dana po isteku roka za predaju prijave PDV-a, a ne „u roku od šest mjeseci od kada je UIO saznao za tačan iznos.“

Korist za porezne obveznike je očigledna, obzirom da im odluka Ustavnog suda BiH definitivno omogućava naplatu zakonske zatezne kamate na sve iznose PDV-a čiji im povrat ne bude izvršen u roku propisanom u Zakonu o PDV-u, neovisno o bilo kakvom postupku kontrole od strane UIO.

Ova odluka ne utiče na pravo UIO da izvrši kontrolu poreznog obveznika prije nego što izvrši povrat PDV-a, ali doprinosi tome da se prekid postupka povrata koristi na mnogo odgovorniji način, te da se takav prekid povrata vrši samo onda kada je to stvarno potrebno, te u suprotnom će sve štetne posljedice neosnovanog prekida povrata snositi upravo UIO koja će biti dužna isplatiti zateznu kamatu na sve iznose PDV-a koje je neosnovano zadržala.

Donošenjem ove Odluke očekuje se promjena prakse postupanja sudova u sličnim predmetima, ali i pristup Suda BiH u upravnim sporovima kada se UIO pojavljuje kao tužena strana.